Rezultati pretraživanja za: časnik

  • čȃsnīk

    im. m. G čȃsnīka, V čȃsnīče; mn. N čȃsnīci, G čȃsnīkā vojn. 1. osoba na zapovjedničkome položaju u vojsci bez obzira na čin 2. jd. viši vojni čin u svim rodovima vojske (poručnik, natporučnik, satnik, bojnik, pukovnik, brigadir) [niži ~; pričuvni ~; viši ~] 3. osoba s istoimenim činom; sin. (oficir)

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga