im. m. 〈G čèkića; mn. N čèkići, G čȅkīćā〉 1. alat s drškom i čeličnom glavom koji služi za zabijanje čavala, kovanje i sl. 2. anat. uz nakovanj i stremen, jedna od triju slušnih koščica u srednjemu uhu ♦ nalaziti se između čekića i nakovnja biti (nalaziti se) u dvostrukoj opasnosti, biti u bezizlaznome (teškome) položaju; 〈nov〉 〈kao〉 ispod čekića potpuno nov, još neupotrijebljen, tek napravljen