im. s. 〈G čèla; mn. N čèla, G čélā〉 1. anat. dio glave čovjeka i životinja 2. pren. a. prednji ili istaknuti dio čega [~ kolone]; ant. začelje b. prvo mjesto u kakvu poretku, skupu, hijerarhiji ili nizu [~ države; ~ stranke] 3. razg. v. violončelo ♦ biti (stajati) na čelu čega predvoditi što, biti vođa (čelnik, predsjednik i sl.) čega; doći (stati) na ~ čega preuzeti vodstvo čega, postati vođa (predsjednik i sl.) čega; lupati se (udarati se) po čelu biti zatečen vlastitim postupkom, čuditi se sam sebi zbog svojega propusta, kajati se; piše komu što na čelu ne može se skriti, veoma je očito; uzdignuta čela ponosno, samosvjesno, smjelo; vedra čela poletno, s radošću