im. ž. 〈G čètvōrkē, DL čètvōrki/čètvōrci; mn. N čètvōrke, G čètvōrkā/čètvōrkī〉 1. brojka koja označuje broj četiri 2. predmet ili osoba koji su označeni istoimenom brojkom [voziti se četvorkom]; sin. četvrtica razg. 3. razg. v. vrlo dobar pod dobar 4. četiri osobe povezane zajedničkim poslom ili djelovanjem [teroristička ~]