im. ž. 〈G čvrstòćē; mn. N čvrstòće, G čvrstóćā〉 1. a. svojstvo onoga što se teško može rastaviti, svinuti, uništiti ili razoriti b. svojstvo onoga što se teško lomi; ant. krhkost, lomljivost 2. osobina onoga koji je snažne tjelesne građe; ant. krhkost pren., slabost 3. svojstvo onoga na što se može osloniti, čemu se može vjerovati 4. pren. a. osobina onoga koji se ne mijenja, koji je dosljedan i postojan; ant. slabost pren. b. svojstvo onoga što odražava čiju dosljednost i postojanost 5. fiz. najveća moguća ili dopuštena kohezijska sila među molekulama ili kristalima gradiva u čvrstome agregacijskom stanju