im. ž. 〈G šȁkē, DL šȁci; mn. N šȁke, G šȃkā〉 anat. završetak ljudske ruke od ručnoga zgloba do vrha prsta ♦ brz na šakama koji se lako potuče; davati (dijeliti i sl.) šakom i kapom davati drugima mnogo (obilno), biti rasipan; dopasti (pasti) komu šaka dospjeti u čije ruke (vlast), doći u opasnost da ga tko istuče; imati (držati) u šaci koga držati u svojoj vlasti koga, držati u ovisnosti koga; pasti u šake (ruke) komu, usp. ruka; pljunuti u šake (dlanove), usp. dlan; propustiti koga kroz šake istući koga, isprebijati koga; puna ~ brade odlično, izvrsno, super, ne može bolje; ~ jada slabašna osoba; nešto neugledno (jadno, ružno); 〈to je〉 kao ~ u oko 〈to je〉 ružno (neukusno), ne može se gledati; udariti (lupiti) šakom po stolu odlučno se suprotstaviti, izraziti protest (nezadovoljstvo)