im. ž. 〈G škrȉpē〉 1. oštri zvukovi nejednake jačine i visine koji nastaju od trenja suhoga drva ili dijelova strojeva koje treba podmazati [~ vrata; ~ kotača] 2. pren. zvuk koji se čuje kad se pokreće čeljust [~ zuba]; sin. škrgut; sin. škripanje