Rezultati pretraživanja za: šumnik

  • šȗmnīk

    im. m. G šȗmnīka; mn. N šȗmnīci, G šȗmnīkā gram. suglasnik pri čijemu je izgovoru potpuno zatvoren prolaz zračnoj struji [bezvučni ~; zvučni ~]; sin. (opstruent)

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga