Rezultati pretraživanja za: žig

  • žȋg

    im. m. G žȋga, L žígu; mn. N žȉgovi, G žȉgōvā 1. predmet s urezanim reljefnim, ispupčenim znakom ili tekstom [izraditi ~]; sin. biljeg, pečat 2. otisak takva znaka na ispravi kojim se potvrđuje ispravnost podataka [udariti ~]; sin. biljeg, pečat 3. pren. ono čime je što obilježeno [Ovaj grad nosi ~ rata.]; sin. biljeg, pečat, trag, znak, znamen poet.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga