prid. 〈G žíva; odr. žȋvī, G žȋvōg(a); ž. žíva, s. žȋvo; komp. žȉvljī〉 1. koji ima svojstva organizma, koji nije umro, koji ima životne funkcije; ant. mrtav, pokojni 2. koji nije uginuo [živa ptica]; ant. mrtav 3. koji ima obilježja života [živa priroda; živo tkivo]; ant. neživ 4. pren. a. koji postoji, koji se razvija, kojim se tko služi (o jeziku); ant. mrtav pren. b. koji je pun energije, snage i aktivnosti, koji je stalno u pokretu [živo dijete]; sin. živahan c. koji je pun pojedinosti, koji izgleda kao da se sada zbiva [živo sjećanje] d. koji je izrazit, jak, intenzivan (o bojama) [žive boje] ♦ bubnuti i ostati ~ nesvjesno (nepromišljeno) izreći glupost; nitko ~ apsolutno nitko, nitko na svijetu; ni ~ ni mrtav 1. u velikome strahu 2. nikad, ni za što na svijetu; sve živo sve odreda, svi bez iznimke; tko ~; tko mrtav bez obzira na posljedice, pa kako bude, kako god ispalo; ~ i zdrav u dobrome stanju (formi), zdrav i poletan (svjež)