im. ž. 〈G apstràkcijē; mn. N apstràkcije, G apstràkcījā〉 1. izdvajanje bitnih i zajedničkih obilježja kakve pojave na temelju niza primjera kako bi se oblikovao opći pojam 2. umj. djelo, najčešće likovno, u kojemu nema oponašanja stvarnoga svijeta te prepoznatljivih figura ili predmeta 3. kem. proces pri kojemu se što izlučuje; sin. izlučivanje 4. ono što postoji samo u mislima, što je zamišljeno, a ne i stvarno