gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. báštinīm, 3. l. mn. báštinē, imp. báštini, aor. báštinih, imperf. báštinjāh, prid. r. báštinio, prid. t. báštinjen〉 1. dobiti/dobivati što u naslijeđe [~ kuću; ~ imanje] 2. dobiti/dobivati od koga naslijeđe [~ oca] 3. pren. dobiti/dobivati kakvo nasljedno svojstvo od predaka [~ sklonost piću]; sin. naslijediti, nasljeđivati