prid. 〈G bȅzgranična; odr. bȅzgraničnī, G bȅzgraničnōg(a); ž. bȅzgranična, s. bȅzgranično〉 1. koji nema granice, koji se proteže u beskraj [bezgranično prostranstvo]; ant. ograničen 2. pren. koji je neizmjerno velik [bezgranično povjerenje]; sin. neograničen