Rezultati pretraživanja za: bježati

  • bjèžati

    gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. bjèžīm, 3. l. mn. bjèžē, imp. bjèži, aor. bjèžah, imperf. bjèžāh, prid. r. m. bjȅžao, ž. bjȅžāla, s. bjȅžālo, mn. bjȅžāli 1. brzo se krećući udaljavati se od koga ili čega kako bi se izbjegle neželjene posljedice [Vozač bježi pred policijom.; Zec bježi lovcima.]; sin. umicati 2. kriomice ili neprimjetno napuštati koga ili što ili se udaljivati s kakva mjesta [~ iz zatvora; ~ s mjesta nesreće] 3. pren. nijekati kakvu neugodnu činjenicu, odbijati suočiti se s njom [~ od istine]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga