gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. blìstām, 3. l. mn. blìstajū, imp. blìstāj, aor. blìstah, imperf. blìstāh, prid. r. blìstao〉 1. zračiti svjetlošću ili sjajem, biti pun sjaja [Na stolu blista srebrno i zlatno posuđe.; Na vratu joj blista zlatni lančić.]; sin. presijavati se, sjajiti 2. pren. isticati se zbog vanjske ili unutarnje ljepote, dobrote ili kakve druge pozitivne osobine [~ od sreće; Igrač blista u svojoj momčadi.] • blìstati se 〈povr.〉 zračiti svjetlošću ili sjajem, biti pun sjaja [Na stolu se blista srebrno i zlatno posuđe.; Na vratu joj se blista zlatni lančić.]; sin. presijavati se, sjajiti se v. pod sjajiti; sin. sjati