Rezultati pretraživanja za: bočnik

  • bȍčnīk

    im. m. G bȍčnīka; mn. N bȍčnīci, G bȍčnīkā gram. suglasnik pri čijemu izgovoru dolazi do zatvora u sredini usne šupljine, a zračna struja prolazi sa strane; sin. (lateral)

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga