Rezultati pretraživanja za: božica

  • bòžica

    im. ž. G bòžicē; mn. N bòžice, G bȍžīcā 1. nadnaravno, nevidljivo i sveto žensko biće u koje vjeruju i koje štuju pripadnici različitih religija 2. pren. obožavana žena ili žena koja ima božanske osobine; sin. (boginja)

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga