im. m. 〈G brànitelja; mn. N brànitelji, G brànitēljā〉 1. osoba koja koga ili što brani; sin. zaštitnik 2. sudionik obrambenoga rata, osoba koja se bori u obrani [~ domovine] 3. prav. pravnik koji brani optuženika u kaznenome postupku [~ po službenoj dužnosti]