im. ž. 〈G branitèljicē; mn. N branitèljice, G branitèljīcā〉 1. žena koja koga ili što brani; sin. zaštitnica¹ 2. sudionica obrambenoga rata, žena koja se bori u obrani [~ domovine] 3. prav. pravnica koja brani optuženika u kaznenome postupku [~ po službenoj dužnosti]