gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. brȃnīm, 3. l. mn. brȃnē, imp. bráni, aor. bránih, imperf. brȃnjāh, prid. r. bránio, prid. t. brȃnjen〉 1. 〈prijel.〉 a. štititi koga ili što od napada, štete ili opasnosti [~ grad] b. polagati kakav završni ispit usmeno izlažući pismeni rad i odgovarajući na pitanja koja o njemu postavlja povjerenstvo [~ maturalni rad; ~ doktorat] 2. 〈neprijel.〉 ne dopuštati komu da što učini [Mama mi brani da idem u kino.] • brániti se 〈povr.〉 otklanjati od sebe opasnost ili napad [~ se od neprijatelja]; sin. štititi se v. pod štititi