prid. 〈G bȕntōvničkōg(a); ž. bȕntōvničkā, s. bȕntōvničkō〉 1. koji se odnosi na osobu koja se stalno buni, koja je stalno nezadovoljna 2. koji se odnosi na buntovnike [buntovničko djelovanje]; sin. pobunjenički