Rezultati pretraživanja za: buntovnik

  • bȕntōvnīk

    im. m. G bȕntōvnīka, V bȕntōvnīče; mn. N bȕntōvnīci, G bȕntōvnīkā 1. osoba koja se stalno buni, koja je stalno nezadovoljna 2. osoba koja sudjeluje u pobuni; sin. pobunjenik

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga