prid. 〈G cjelòvita; odr. cjelòvitī, G cjelòvitōg(a); ž. cjelòvita, s. cjelòvito; komp. cjelovìtijī〉 1. koji ima sastavnice koje ga čine cjelinom [~ opis; cjelovita usluga] 2. koji je dovršen, kojemu ne nedostaje nijedan dio [~ tekst]; ant. krnj 3. koji ima mnoge poželjne duhovne osobine [cjelovita osoba]; sin. potpun; ant. necjelovit, nepotpun