gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòbavīm, 3. l. mn. dòbavē, imp. dòbavi, aor. dòbavih, prid. r. dòbavio, prid. t. dòbavljen〉 doći u posjed čega [~ drva za zimu; ~ knjige za školu]; sin. nabaviti, pribaviti, priskrbiti; vidski parnjak: dobavljati