prid. 〈G dobròhotna; odr. dobròhotnī, G dobròhotnōg(a); ž. dobròhotna, s. dobròhotno; komp. dobrohòtnijī〉 1. koji ima dobre namjere, koji drugomu želi dobro [~ susjed] 2. koji odražava čije dobre namjere [~ savjet]; sin. dobronamjeran; ant. zlonamjeran