im. m. ž. 〈G dòdvoricē, V dòdvorice/dòdvorico; mn. N dòdvorice, G dòdvorīcā〉 1. osoba koja se dodvorava [taj ~; ta ~; ti dodvorice; te dodvorice] 2. 〈ž.〉 žena koja se dodvorava [ta ~; te dodvorice]; sin. ulizica