gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòhvatīm, 3. l. mn. dòhvatē, imp. dòhvati, aor. dòhvatih, prid. r. dòhvatio, prid. t. dòhvaćen〉 1. dotaknuti ili uzeti ono što je podalje [~ granu]; sin. (dokučiti), dosegnuti; vidski parnjak: dohvaćati 2. hitrom kretnjom uhvatiti koga ili što [~ loptu] • dòhvatiti se 〈povr.〉 sukobiti se fizički ili riječima