gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòkāžēm, 3. l. mn. dòkāžū, imp. dokáži, aor. dokázah, prid. r. dokázao, prid. t. dòkāzān〉 činjenicama ili dokazima utvrditi istinitost ili uvjeriti koga u što [~ nevinost]; sin. (argumentirati) • dokázati se 〈povr.〉 postupcima, radom ili uspjehom postići dobro mišljenje o sebi i steći priznanje u kakvoj skupini ljudi [~ se na poslu]; vidski paranjak: dokazivati