Rezultati pretraživanja za: dolikovati

  • dòlikovati

    gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. dòlikujēm, 3. l. mn. dòlikujū, imp. dòlikūj, aor. dòlikovah, imperf. dòlikovāh, prid. r. dòlikovao biti primjeren komu, biti u skladu s ugledom, čašću, položajem [Ne dolikuje joj takvo ponašanje.]; sin. priličiti

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga