domámiti
gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòmāmīm, 3. l. mn. dòmāmē, imp. domámi, aor. domámih, prid. r. domámio, prid. t. dòmāmljen〉 1. s pomoću mamca dovesti na određeno mjesto [~ ribu na udicu] 2. pren. privući koga obećanjima [~ kupce]; sin. dovabiti, namamiti, primamiti