dòpraćati
gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòpraćām, 3. l. mn. dòpraćajū, imp. dòpraćāj, aor. dòpraćah, imperf. dòpraćāh, prid. r. dòpraćao, prid. t. dòpraćān〉 prateći dovoditi koga do kakva mjesta [~ goste]; ant. otpraćati; vidski parnjak: dopratiti