gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòpunīm, 3. l. mn. dòpunē, imp. dòpuni, aor. dòpunih, prid. r. dòpunio, prid. t. dòpunjen〉 dodati već postojećemu [~ bocu; ~ sadržaj]; sin. (nadopuniti); vidski parnjaci: dopunjati, dopunjavati, dopunjivati