gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòpustīm, 3. l. mn. dòpustē, imp. dopùsti, aor. dopùstih, prid. r. dopùstio, prid. t. dòpušten〉 dati komu dopuštenje ili omogućiti komu da što radi [~ djetetu izlaske]; sin. odobriti; ant. zabraniti; vidski parnjak: dopuštati