gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. dotèče/dòteknē, 3. l. mn. dotèkū/dòteknū, aor. 3. l. jd. dȍteče, prid. r. dòtekao, pril. p. dòtekāvši〉 1. tekući se uliti ili doći na kakvo mjesto [Voda je dotekla.]; ant. oteći¹; vidski parnjak: dotjecati 2. pren. imati dosta čega [Sredstva su mu dotekla do kraja mjeseca.]