gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dovèdem, 3. l. mn. dovèdū, imp. dovèdi, aor. dovèdoh, prid. r. dòveo, prid. t. dovèden〉 1. vodeći koga dospjeti na određeno mjesto [~ oca u grad]; ant. odvesti 2. vodeći koga dospjeti kamo s određenoga mjesta [~ oca iz grada]; ant. odvesti 3. dopremiti, postaviti što čega nije bilo [~ plin]; sin. uvesti 4. pren. kakvim postupkom prouzročiti ili izazvati što [~ do ludila]; vidski paranjak: dovoditi