gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dovìkujēm, 3. l. mn. dovìkujū, imp. dovìkūj, aor. dovikívah, imperf. dovìkīvāh, prid. r. dovikívao, prid. t. dovìkīvān〉 govoriti što komu vičući • dovikívati se 〈povr.〉 razgovarati s kim vičući; vidski paranjak: doviknuti