im. ž. 〈G dúšē, D dȗši, A dȗšu, V dȗšo; mn. N dȗše, G dúšā〉 1. dio čovjeka koji čine osjećaji, svijest, narav itd. [~ i tijelo]; sin. duh 2. ljudsko biće, ukućanin, stanovnik [Selo ima tisuću duša.; srodna ~; dobra ~] 3. pren. a. onaj koji je glavni, koji sve pokreće; ono što je osnovno, srž svega [~ momčadi] b. mila, draga osoba prema kojoj se osjeća osobita nježnost [Dušo moja!]; sin. dušica pren., hip. ♦ boli ~ koga ražalostio se tko, teško je komu; dobar kao ~ veoma dobar; dobra ~ dobrodušan (dobroćudan) čovjek, dobričina; ~ je na jeziku komu jedva je živ tko, umire tko; dušom i tijelom 1. potpuno, sasvim 2. potpuno odan (vjeran, privržen); dušu dao za što prikladan (pogodan) za što, dobar (najbolji) za što; imati na duši koga, što biti kriv (odgovoran) za čiju nesreću (smrt i sl.); ispustiti dušu 1. umrijeti, izdahnuti 2. umoriti se, zadihati se; koliko 〈god〉 ti ~ (srce) želi (zaželi, hoće), usp. srce; mirne duše mirno, lako, bez oklijevanja; mrtve duše izmišljene osobe; na duši je komu što muči (opterećuje) koga što, stalno misli na što; nema (nije bilo) ni žive duše nema (nije bilo) nikoga, nigdje nikoga; ogriješiti dušu biti nepravedan prema komu, nanositi štetu (bol) komu; prodana ~ osoba koja se odrekla poštenja radi koristi; prodati dušu vragu odreći se poštenja radi koristi, krenuti krivim putom; rastajati se (dijeliti se, boriti se) s dušom umirati, biti na umoru; sitna ~ osoba koja ima uske (ograničene) nazore; srodna ~ osoba sličnih osobina i pogleda na svijet, bliska osoba; za svoju dušu za vlastiti užitak (zadovoljstvo), samo za sebe; znati (poznavati) u dušu koga, što veoma dobro znati (poznavati) koga, što