im. m. 〈G glȃsa, L glásu; mn. N glȁsovi, G glȁsōvā〉 1. zvuk koji nastaje radom govornih organa u grlu [hrapav ~; tanak ~; zvučan ~] 2. jez. najmanji govorni odsječak na koji se riječi mogu rastaviti 3. odluka koju pojedinac donosi na izborima [dati ~ komu] 4. ono što se komu prenosi ili šalje kao obavijest [Stigao je ~ o njima.; O njemu ni glasa.] ♦ biti na dobru glasu biti poznat po dobru, uživati ugled, biti cijenjen (poštovan); biti na zlu glasu biti poznat po čemu lošem, ne biti cijenjen (poštovan); dizati 〈svoj〉 ~ 1. (za koga, za što) javno se zalagati za koga, za što, izjašnjavati se za koga, za što, podupirati koga, što 2. (protiv koga, protiv čega) javno se izjašnjavati protiv koga, protiv čega, protiviti se komu, čemu; ~ vapijućega u pustinji uzaludan apel, uzaludan poziv za pomoć; izgubiti dobar ~ izgubiti ugled (poštovanje); na glasu poznat, slavan; na (u) sav glas [vikati i sl.] vrlo glasno, iz sve snage [vikati i sl.]; ne dati glasa od sebe ne progovoriti ni riječi, ne javiti se, ne dati vijesti o sebi; nema komu, čemu ni traga 〈ni glasa〉, usp. trag; nestati bez traga 〈i glasa〉, usp. trag; povisiti ~ (ton) podignuti glas u uzbuđenju (ljutnji), oštro viknuti; uživati kakav ~ biti poznat po čemu, biti smatran kakvim