Rezultati pretraživanja za: glasnik

  • glȃsnīk

    im. m. G glȃsnīka, V glȃsnīče; mn. N glȃsnīci, G glȃsnīkā 1. osoba koja donosi vijesti; sin. (teklič, teklić), vjesnik 2. onaj koji naviješta što, znak onoga što dolazi; sin. (teklič, teklić), vjesnik

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga