prid. 〈G glúha; odr. glȗhī, G glȗhōg(a); ž. glúha, s. glȗho; komp. glȕšī〉 1. 〈pozitiv〉 koji uopće ne čuje 2. koji ne čuje dobro [~ na jedno uho] 3. pren. u kojemu vlada potpuna tišina [gluho doba noći] ♦ 〈i〉 ~ i slijep nezainteresiran za sve oko sebe, koji se pravi da ništa ne vidi i ne čuje; ostati ~ 〈na što〉 ne obazirati se na što, ne reagirati na tuđe riječi (molbe i sl.)