Rezultati pretraživanja za: govoriti

  • govòriti

    gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. gòvorīm, 3. l. mn. gòvorē, imp. govòri, aor. govòrih, imperf. gòvorāh, prid. r. govòrio, prid. t. gòvoren 1. izražavati ili priopćivati što govorom [~ tekst napamet; mudro ~]; sin. kazivati, ( pričati), zboriti 2. neprijel. a. imati sposobnost govora [naučiti ~] b. pren. sadržavati određenu priču, poruku [Knjiga govori o nama.] 3. prijel. znati se usmeno izražavati na kojemu jeziku [Dobro govori i piše njemački.]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga