Rezultati pretraživanja za: gušiti

  • gúšiti

    gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. gȗšīm, 3. l. mn. gȗšē, imp. gúši, aor. gúših, imperf. gȗšāh, prid. r. gúšio, prid. t. gȗšen 1. silom komu sprečavati disanje 2. pren. činiti da se što ne dogodi, ne ostvari ili ne razvije [~ koga u njegovu naumu]; sin. priječiti  ~ pobunu zaustaviti pobunu koja već traje • gúšiti se povr. 1. ne moći disati, teško dolaziti do zraka [~ se od dima] 2. pren., razg. biti u neugodnome stanju ili položaju [~ se u obvezama]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga