gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. gȗrām, 3. l. mn. gúrajū, imp. gȗrāj, aor. gúrah, imperf. gȗrāh, prid. r. gúrao, prid. t. gȗrān〉 1. upirući pomicati s jednoga mjesta na drugo [~ automobil] 2. grubim kretnjama i upiranjem micati koga s mjesta na kojemu se nalazi [~ brata iz sobe] 3. tiskajući, trpajući stavljati u tijesan prostor [~ stvari u ladicu] 4. pren. udaljavati koga od sebe, prekidati vezu s kim [Stalno me gura od sebe.] • gúrati se 〈povr.〉 1. probijati se kroza što [~ se prema izlazu] 2. pren. nametati se i otimati mjesto ili položaj komu drugom; vidski paranjak: gurnuti