Rezultati pretraživanja za: hučiti

  • húčiti

    gl. nesvrš. neprijel. prez. 3. l. jd. húčī, 3. l. mn. hȗčū, aor. 3. l. jd. hȗčī, imperf. 3. l. jd. húčāše, prid. r. húčao snažno šumjeti; sin. (hučati)

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga