prid. 〈G íkavskōg(a); ž. íkavskā, s. íkavskō〉 jez. 1. koji se odnosi na govore u kojima se jat izgovara kao i [~ refleks; ~ govor] 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 govor hrvatskoga jezika u kojemu se jat izgovara i; sin. ikavica razg.