im. ž. 〈G imòvinē; mn. N imòvine, G imòvīnā〉 1. sve ono što tko ima, posjeduje kao svoje vlasništvo [steći imovinu] 2. skup dobara koja komu pripadaju [zajednička ~] ◇ nepokretna ~ imovina koja se ne može premjestiti s jednoga mjesta na drugo, npr. zemljišta i građevine; sin. nekretnina; pokretna ~ imovina koja se može premjestiti s jednoga mjesta na drugo, npr. vozila i uređaji; sin. pokretnina