gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. interprètīrām, 3. l. mn. interpretírajū, imp. interprètīrāj, aor. interpretírah, imperf. interprètīrāh, prid. r. interpretírao, prid. t. interprètīrān〉 1. protumačiti/tumačiti što, dati/davati vlastito objašnjenje čega [~ nove podatke] 2. izvesti/izvoditi kakvo umjetničko djelo [~ Bachove suite; ~ ulogu]; sin. tumačiti