gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. iskòpčām, 3. l. mn. iskòpčajū, imp. iskòpčāj, aor. iskòpčah, prid. r. iskòpčao, prid. t. ȉskopčān〉 1. prekinuti dovod čega [~ plin; ~ struju] 2. prekinuti rad kakva uređaja [~ radio]; Vidski parnjaci: iskapčati, iskopčavati