Rezultati pretraživanja za: iskorjenjivati

  • iskorjenjívati

    gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. iskorjènjujēm, 3. l. mn. iskorjènjujū, imp. iskorjènjūj, aor. iskorjenjívah, imperf. iskorjènjīvāh, prid. r. iskorjenjívao, prid. t. iskorjènjīvān 1. vaditi iz zemlje s korijenom, uklanjati s korijenom [~ korov] 2. pren. potpuno uklanjati ili uništavati što loše, uklanjati temelje čega lošega [~ kriminal; ~ loše navike]; vidski paranjak: iskorijeniti

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga