gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìspālīm, 3. l. mn. ìspālē, imp. ispáli, aor. ispálih, prid. r. ispálio, prid. t. ìspāljen〉 1. izbaciti streljivo iz vatrenoga oružja [~ metak iz puške]; sin. ispucati 2. pren., razg. naglo izreći što [~ odgovor]; vidski paranjak: ispaljivati